Bojkot: što zapravo želimo?

faro-akademija, faro, novac

Bojkot protiv visokih cijena koji se posljednjih nekoliko dana održava diljem Hrvatske u punom je zamahu. Voljela bih ti danas dati svoju perspektivu. Prije toga nekoliko važnih činjenica za razumijevanje s kojeg mjesta polazim kada pišem ovo. Prvo, nekoliko godina bila sam predsjednica uprave jednog trgovačkog lanca u Istri. Imam sada već 15 godina iskustva rada u financijama, od knjigovodstva pa sve do članice uprave za financije, tako da mi je tema novca jako bliska. Treće, ono na čemu ću danas i temeljiti ovaj članak je: od proljeća 2020. godine proučavam temu novca na dubljoj razini i tražim odgovore na pitanja zašto netko ima novaca a netko drugi nema. Danas je moj pristup novcu mnogo dalji od onog korporativnog do prije nekoliko godina. Danas temi novca pristupam holistički.

Zašto zapravo bojkotiramo trgovačke lance?

Razmišljala sam o bojkotu trgovačkih lanaca i ono kako ja to vidim je liječenje posljedice mnogo dubljeg problema koji imamo sa novcem. Promatrajući i slušajući ljude oko sebe imam osjećaj da ljudi vode borbu za više novaca u svom novčaniku na krivom mjestu. Da me se krivo ne razumije, ja jesam za bojkot, ali iz potpuno drugih razloga. Možda po prvi put nakon domovinskog rata 90-tih godina smo pokazali koliku moć imamo kada se ujedinimo. Ja sam prva koja je za prava ljudi, za jednakost, ja ću prva ići na prosvjed kada vidim da to ima smisla. Moj prvi odlazak na prosvjed je bio još u srednjoškolskim danima kada sam s mamom prosvjedovala na Markovom trgu sa ostalim radnicima danas propale mesne industrije Sljeme. 

Jedino složni i ujedinjeni možemo promijeniti nešto. Pa u konačnici i svaki izbori nam to pokazuju. Mi biramo i zatim živimo s našim izborima. I ne odlazak na birališta je izbor.  Lako je danas živjeti arhetip žrtve, pogotovo na ovim prostorima. Hrvatska je istih onih 90-tih godina odlučila biti samostalna država, do tada je većinom bila pod nekim drugim. Venecija, Austro-ugarska, Jugoslavija… Hrvati su uglavnom nisu živjeli samostalno nego smo cijelo svoje postojanje kao narod bili žrtva nekoga. Naši preci su to prenosili na nas danas. 

Većina Hrvata i dan danas živi kao žrtva nekoga ili nečega. Nemamo kulturu preuzimanja odgovornosti, nego upravno suprotno: „ne možeš ti mene toliko malo platiti koliko ja mogu malo raditi“. Država nam je kriva za sve, a zaboravljamo da smo mi država. Iz tog razloga podržavam bojkot, jer smo ujedinjeni, jer smo pokazali svoju moć. Po prirodi sam optimistična i vjerujem da je ovo samo početak.

Bojkot nije lijek za uzrok problema

Novac je tema koja uz sebe vezuje teške emocije. Emocije poput srama ako nemam dovoljno novaca ili sam dužna. Emocije poput osjećaja nemoći jer smo između ostalog i žrtve novca. „Nemam novaca da bi…..“. Emocije bijesa i ljutnje na same sebe jer zašto nismo drugačije učinili…

Na žalost, u školama nas ne uče upravljanju novcem. Ne uče nas tome ni doma. Većina ljudi u Hrvatskoj dolazi iz obitelji koje su cijeli život spajale kraj s krajem. I danas i oni to žive. Ista priča druga pozornica, i drugi glumci. I priči o novcu sam pisala ovdje pa neću duljiti o njoj sada.

Nadamo se da će trgovački lanci smanjiti cijene i da ćemo mi automatski imati više novaca u svom novčaniku. Ali zaboravljamo na nekoliko važnih činjenica:

  • trgovački lanci ne upravljaju našim potrošačkim navikama, već smo mi odgovorni za njih
  • u Hrvatskoj se godišnje baci 400.000 tona hrane, od čega 300.000 tona dolazi upravo iz kućanstava, to je 75 kilograma po stanovniku
  • naša priča o novcu upravlja našim navikama, naše navike upravljaju našim novčanikom

Smanjenje cijena neće i ne može promijeniti naše potrošačke navike. Smanjenje cijena neće utjecati na to koliko ćemo hrane kupovati (i drugih stvari) i kako ćemo to koristiti. Smanjenje cijena neće utjecati na našu priču o novcu koja govori sljedeće:

  • kupovanje skupih poklona s namjerom da nas više vole ili da se ispričamo za to što nismo prisutni
  • nagomilavanje odjeće koja stoji u ormaru iz želje da budemo „po najnovijoj modi“ ili u trendu, jer tako ćemo biti viđeni kao netko tko tko želimo biti a ne kao onaj tko jesmo
  • kupovanje statusnih simbola koje si ne možemo priuštiti iz potrebe da budemo viđeni kao uspješni 

Mogla bi do unedogled sada nabrajati primjere, ali u suštini se sve svodi na potrebu da budemo voljeni i da pripadamo i da se prikažemo kao netko drugi. Smanjenje cijena taj problem neće riješiti. Ono što s druge strane hoće riješiti problem sa premalo novaca u našem novčaniku je:

  • svjesno upravljanje novcem, kupovanje onih stvari koje donose vrijednost našem životu
  • osvještavanje uvjerenja o novcu koja imamo i njihova transformacija
  • financijska pismenost

3 stvari koje danas možeš napraviti (osim bojkota)

Već danas možeš započeti sa svojom promjenom koja će biti dublja i koja će riješiti uzrok problema a ne liječiti posljedicu. Jer ako ne izliječimo uzrok, bolest se uvijek vraća. 

Uđi u kuhinju i napravi inventuru svega što se u njoj nalazi. Čemu je istekao rok trajanja? Što su kupila misleći da je sjajno a zapravo stoji. Napravi popis svega što imaš. Zatim napravi plan jelovnika za sljedećih 7 dana. Nakon toga napiši popis za kupnju koji uključuje ono što ti nedostaje. S tim popisom idi u kupnju. Drži se jelovnika koji si isplanirala.

Sjedni sama sa sobom i napiši svoju priču o novcu. Kreni od opisa svoje trenutne financijske situacije. Kako ona izgleda. Sve stavi na papir. Zatim se zapitaj: koje su to odluke i moje akcije dovele do te situacije koju danas živim? I njih zapiši. Nakon toga uzmi novi komad papira i napiši novu priču o novcu, onu koju želiš za sebe. Zatim si postavi isto pitanje: koje odluke moram donositi i akcije moram činiti da bi živjela tu priču o novcu? Zapiši ih. Ovo je najlakši dio, sada slijedi teži, svakodnevno budi dosljedna i posvećena novoj priči o novcu. I tu većina ljudi „pada“ jer je to teško. Ali teško je živjeti bez novaca, zar ne? Izaberi svoje teško. 

Prije svake kupnje zapitaj se: donosi li to vrijednost mom životu ili to sada kupujem jer se želim pokazati, jer želim kupiti ljubav ili pokazati da sam ekstra uspješna? Ako nije u skladu s tvojom financijskom vizijom, nije ti potrebno. 

Biraj od koga kupuješ i koga podržavaš. Da, cijene malih poduzetnika su često mnogo više. Razlog u tome je jednostavan: manje količine više cijene materijala. Jedan veliki trgovački lanac nabavlja robu koju prodaje po mnogo nižoj cijeni od jedne male lokalne trgovine koja nabavlja mnogo manje količine. Znaš li koga podržavaš i tko stoji iza velikih brendova od kojih kupuješ? Znaš li njihove vrijednosti i kako oni utječu na svijet u kojem svi zajedno živimo? 

Igra koju svi igramo: money game

Money game je dinamičan sustav razmjene energije, vrijednosti i uvjerenja, oblikovan unutar osobnih i kolektivnih pravila. Svaki igrač sudjeluje sa svojim vlastitim stavovima, emocionalnim obrascima, znanjem i djelovanjem. Ako ti se ne sviđa igra, promijeni pravila. Suština igre je u sljedećem: kako prepoznajemo, stvaramo i razmjenjujemo vrijednost. Pogledaj IG live u kojem sam više pričala o ovoj temi.

Visoke cijene nisu samo posljedica nepoštenih praksi trgovačkih lanaca, visokih nameta države, inflacije i slično. Tema je kompleksnija nego li se prezentira u javnosti. Cilj ovog blog posta nije bio pozvati na prekidanje bojkota, već na sustavno rješavanje uzroka problema. Jer samo rješavanjem uzroka problema možemo zaista i napraviti promjenu, za sebe, za svoju djecu, za državu, u konačnici i za svijet. 

Podijeli: