Dvije osobe, nazovimo ih Marko i Janko, pokrenuli su svoj biznis. Oboje vode knjigovodstvene servise. Isti grad, slični klijenti, slične cijene. Markov biznis raste, Janko se muči. Kako je to moguće? Ako je posao isti, kako rezultati mogu biti toliko različiti?
Marko i Janko
Marko je racionalan. Postavlja vrlo jasne ciljeve, zna svoje troškove. Svima govori da on ne zna prodavati, ali klijenta mu s druge strane ne manjka. Klijenti mu uglavnom dolaze preko preporuka. Ulaže u svoje znanje, širi posao, zapošljava ljude. Često postavlja lako ostvarive ciljeve, i uvijek ih ostvari već u prvih par mjeseci poslovne godine. Kupio je novi auto, stan. Ima radno vrijeme koje sam uređuje kako on to želi. Uvijek brine o kvaliteti posla. Cijene su uvijek u skladu s njegovim ciljevima. Klijenti s njime imaju dugoročne suradnje.
Janko voli sigurnost. Teško diže cijene. Njegove ponude su često ispod cijene jer se boji da neće dogovoriti posao. Vjeruje da su svi protiv njega i da je žrtva države, klijenata, bivših šefova. Klijenti mu dolaze uglavnom preko preporuke, međutim kako mu stalno fali novaca jer ne zna raspolagati njime uvijek je u potrazi za novim klijentima. Nema zaposlenih i sve je na njemu. Ima previše klijenata koji ga premalo plaćaju. S vremenom njegov posao počinje patiti i kvaliteta se srozava. Klijenti ga često napuštaju i ima veliku fluktuaciju klijenata.
Isti cilj, ali različite odluke
Kada se baza klijenata počela povećavati, Marko je vrlo brzo shvatio da mora zaposliti radnike. Imao je izazov s time jer je vjerovao da on to sve može i zna najbolje. Međutim, ipak je odlučio raditi na sebi i pronaći uzrok blokade u zapošljavanju. Transformirao je uvjerenje koje ga je sprečavalo i zaposlio je radnike koji su radili operativni dio posla. Marko je donio racionalnu odluku. Nije to bila odluka preko noći i bila je utemeljena na brojevima. Stavio je na papir koliko mu radnika treba, koliku plaću će mu ponuditi i koliko novih klijenata mu treba kako bi podnijeti taj trošak.
Janko je imao sličnu situaciju. Imao je 15-tak klijenata. Znalo bi se dogoditi da je kaskao s poslom jer su klijenti imali dosta zahtjeva koje je morao ispuniti. Bilo je očigledno da mu treba pomoć. Međutim, Janko si pomoć nije mogao priuštiti. Njegove cijene su bile preniske i jedva je pokrivao troškove biznisa. Smatrao je da je rješenje njegovih problema više klijenata jer će mu više klijenata donijeti više posla. Uložio je jako mnogo vremena u traženje novih klijenata. Tu i tamo bi uspio pronaći novog klijenta, ali cijene su i dalje bile preniske. Kada bi odlučio postaviti višu cijenu, nije vjerovao da to može postići, a to bi se vrlo često i potvrdilo u stvarnosti.
Poduzetništvo (ni)je za svakoga
Po ovoj priči bi mogli zaključiti da poduzetništvo nije za svakoga. I to je donekle točno. Ali ne u potpunosti. Poduzetništvo može biti za svakoga ali ima svoje zahtjeve. Ono traži rizik, traži disciplinu, strpljenje a najviše od svega traži da radimo na sebi. Traži da donosimo teške odluke, da isključimo emocije i uključimo gumb za strateško promišljanje. Da radimo na svojim uvjerenjima jer na kraju svega, ona nas najviše koštaju. Da se bavimo važnim aspektima svog biznisa, poput upravljanje, strateško donošenje odluka, upravljanje financijama i zapošljavanje odnosno delegiranje. Glavni motiv svakog poduzetnika je profit, a vrlo često se dovedu u situaciju da rade za kikiriki, a ne za profit. Profit je često posljedica, a ne promišljena odluka.
