Sve u svemiru konstantno cirkulira, od vode, do planeta koji kruže i kreću se. Ako zakone fizike, svemira primijenimo na novac, situacija je ista. Novac je u konstantnom kretanju. Cirkulira od jedne osobe do druge, od jednog sustava do drugog. Zašto onda ponekad imamo osjećaj da sve stoji, da novac koji smo dobili danas je zadnji koji će ikada doći, da smo u bezizlaznoj situaciji?
Jučer mi se u šetnji pojavila riječ „močvara“. I ubrzo zatim, jedina svrha života je da živi, vode da teče, sve se kreće. Ako je voda u stalnom pokretu onda je i novac u stalnom pokretu. Zašto onda imamo osjećaj da ga nema dovoljno? Je li to iluzija koja se stvara kroz raznorazne paradigme koje su nam svakodnevno servirane? Kako je moguće da jedna osoba super zarađuje a druga jedva spaja kraj s krajem? Mora da je do nas. Jer ako je osoba A uspješna i novac joj dolazi to znači da je to moguće i da novaca ima. Onda je do osobe B koja ima neku, nazovimo ju blokadu.
Strah od gubitka kontrole
Sinoć sam gledala vijesti o uraganu koji je poharao Jamajku. U tom trenutku sam shvatila da se možda ne bojim toliko potresa, da je uragan i ta količina vode strašnija i ne bi se htjela naći u tome. Zašto, jer te voda odnese, vjetar te otpuhne, potres ti ne može baš to napraviti.
Bojimo li se zapravo prepuštanja jer se zapravo bojimo da ćemo izgubiti kontrolu. Baš mi je jučer klijent, nakon što je zatvorio biznis jer brojevi su pokazali da je u minusu 15 do 20% mjesečno, rekao „Ivana, ja po prvi put u životu nemam kontrolu, ne znam što dalje.“
Što ako nije problem u tome ima li novaca već u pitanju: „trebam li to raditi“? Biram li ovaj biznis, ove odluke, ovaj način poslovanja jer želim nekoga impresionirati umjesto da dajem. Jer prodaja nije ništa drugo do „razmjene vrijednosti“. Zakomplicirali smo najjednostavniju pojavu na svijetu, onu koja je postojala kad je čovjek bio dio plemena. Kako je plemenski čovjek, koji je zasigurno bio manje inteligentan od nas mogao prodavati s lakoćom a ogroman dio poduzetnika muku muči s prodajom?
Nalazi li se odgovor možda u tome jer smo postavili novac na mjesto koje mu ne pripada. Jer smo mu dali odgovornost da nas učini uspješnima, voljenima, boljima? Postoji li jednostavniji način i krije li se odgovor o prirodi?
Kako nastaje močvara?
Pitanje „kako nastaje močvara“ postavila sam chat GPT-u, i od tuda je došla potpuno nova perspektiva i shvaćanje, onaj aha moment. Što je močvara, bez znanstvenih objašnjenja? Močvara je jednostavno mjesto gdje se voda zadržava. Ne teče. Stoji na jednom mjestu. Često kad nemamo novaca imamo baš taj osjećaj, kao da sve stoji, ne kreće se.
Moje drugo pitanje je bilo zašto voda ne teče? Chatko je naveo 5 razloga: reljef (oblik tla), nepropusno tlo, podzemne vode, obilne padaline ili poplave, prirodne ili ljudske prepreke. Dok sam čitala objašnjenje ovih prirodnih pojava vidjela sam poveznice s novcem i sve je bilo mnogo jasnije.
#1 Reljef = struktura, kapacitet
Rijeka može primiti vode koliko može primiti, ako dođe previše vode ona se izlije iz korita. Ako je pak teren udolina, nizina ili depresija, voda zbog gravitacijske sile jednostavno ne može ići dalje. U financijskom smislu reljef je naš živčani sustav, struktura, kapacitet. Koliko možemo podnijeti promjenu, tok, odgovornost koju nosi više novaca? Struktura u obliku kanala, procesa koje naš biznis ima. Ako je „reljef“ previše kaotičan, odnosno nema strukture, tok se gubi i imamo osjećaj „da nam novac curi“. Ako je pak previše krut (perfekcionizam i slično), voda ne može prirodno teći. Rješenje je u balansu.
#2 Nepropusno tlo = strah da će novac nestati
Ako vodu stavimo na stijenu ili pak na glineno tlo ono ju neće propustiti. To je kao kada ljudi zadržavaju novac zbog straha da će nestati. Ironije radi, on zaista nestaje svake godine jer ga inflacija „pojede“, odnosno svake godine novac gubi vrijednost. Isto tako ta „stisnutost“ blokira slobodan protok. U praksi je ovo štednja bez svrhe, rigidnost, nedostatak povjerenja. Rješenje je razvijanje sigurnosti u sebe, a ne u sam novac. Osvještavanje osjećaja da možemo stvoriti novac ponovno. Jer smo ga već stvorili.
#3 Podzemne vode = dugovi
Dugovi su kao nevidljivi sloj koji stalno vuče novac prema dolje. Znaš onaj osjećaj kada i novac dođe ali odlazi na dugove i nemaš osjećaj da novac dolazi pa podsvjesno zaustaviš tok jer ionako upada u rupu. Ali ta rupa je energetsko curenje koje je potrebno zatvoriti. Tok postoji, ali ga upija nešto staro, nerazriješeno.
Dok se ovo ne razriješi, tok ne postaje slobodan. Rješenje je svjesno pratiti i integrirati stare dugove (emocionalne i financijske).
#4 Poplava = impulzivno trošenje
Kada naglo dođe više novaca, što se najčešće dogodi? On se rasprši na tisuću strana. U tom trenutku zbog same činjenice da imamo novaca olabavimo kontrolu i trošimo kao da sutra ne postoji. Ne planiramo dugoročno, nemamo financijske ciljeve, i naš jedini cilj je nagraditi se jer smo se naradili i preživjeti. Ili je to onaj trenutak kada dođe više novaca i odjednom se počinju kvariti aparati koje sada treba popraviti, slučajno probušiš ne jednu nego dvije gume na autu (ta sam!) i slično. Jer nije sigurno držati više novca, jer uvijek nakon dobrog perioda mora doći drama.
Živčani sustav je preplavljen i aktivira se impulzivno trošenje. Rješenje je izgraditi sustave i navike koji mogu zadržati i integrirati obilje.
#5 Prirodne ili ljudske barijere = priča o novcu
Brane, nasipi i slične prepreke mijenjaju tok vode odnosno ne propuštaju vodu dalje. To je jednako našim uvjerenjima i potrebi za kontrolom koja kao brana stoji između nas i svih klijenata i novaca koji se nalaze iza druge strane. Nasip ili brana štiti ali isto tako i zadržava tok odnosno život. Uvjerenja poput „moram sama, ja to znam najbolje“, „ne smijem pogriješiti“, „nije sigurno imati puno“ i slično sprečavaju prirodni tok.
Rješenje je da svjesno srušimo te brane koje nas više ne štite kroz povjerenje, dopuštanje, promjenu uvjerenja odnosno naše priče o novcu, promjenu ponašanja.
Novac je poput vode
Kao i voda i novac je u konstantnoj cirkulaciji. Kada promijenimo perspektivu iz „novaca nema dovoljno“ u „novac stalno cirkulira“ počinje se mijenjati naš način kako zarađujemo i trošimo novac. Kada razumijemo sebe, svoju priču o novcu, obrasce ponašanja, možemo ih promijeniti ako nas ograničavaju ili updejtati kao softver na novu verziju koja više služi našem hardveru (živčanom sustavu) koji će nam pak omogućiti da ostvarimo svoje životne, financijske i poslovne ciljeve.
