Do prije 49 godina žena nije imala pravo otvoriti svoj vlastiti račun u banci. Danas se to smatra normalnim. Žene su emocionalne i potpuno iracionalne osobe. Vjerovalo se da nam nedostaje inteligencije i logičke sposobnosti koje imaju muškarci i da je to razlog naše nesposobnosti upravljanja financijama. Za udaju smo dobivale miraz, okej, samo ako smo bile iz dobrih obitelji, ako nismo onda nam je eto bilo dopušteno raditi.
Manje od 50 godina prividno raspolažemo svojim novcem. Još danas postoje sredine u kojima je ženi onemogućeno raspolaganje njenim novcem. Još danas postoji neravnopravnost u financijama kada je u pitanju kućni budžet. Rijetki su odnosi u kojima se ravnopravno raspolaže novcem, pola muž pola žena. Uglavnom (iz mog iskustva) žena plaća hranu i sve što je nužno za dom, a muškarac „veće troškove“. Kada sam sa klijenticama stavila brojeve na papir, ostale su šokirane i bio im je nevjerojatan podatak da one izdvajaju više, iako je to bila prividna ravnopravnost.
Danas će žena, iako možda i ima muževu kreditnu karticu teško posegnuti za tim novcem. Jer ona želi biti samostalna. Želi biti neovisna. I tu neovisnost plaća skupo. Danas je svaka žena koja se „bogato uda“ sponzoruša, jer zašto bi se udala zbog ljubavi. Zaboravljamo da je prije samo nekoliko desetaka godina bilo sasvim normalno da žena ulazi s mirazom u brak, velikim ili malim, ali miraz je morao postojati.
Znači li to da je žena glupa jer daje novac na raspolaganje muškarcu? Jer uzme kredit u banci i njoj ostane nakon rastave? Ne, to samo znači da pod pritiskom društva ulazi u ljubavne odnose u koje možda ne bi ušla. Zbog pritiska obitelji da se uda, zbog okoline u kojoj su sve njene prijateljice udane ili u vezi, ulazi u odnose u koje nikada ne bi ušla i za koje si je obećavala da si to nikada neće dozvoliti.
Ja sam bila ta žena, žena koja se odselila u drugi grad zbog muškarca. Žena koja je podigla kredit kako bi on uredio svoju kuću, kredit koji i dalje plaća za kuću koju nema. Žena čiji su prihodi sjedali na račun njegove firme i nije mogla raspolagati s njima. Žena koja je bila predsjednica uprave nakon toga jer je to zaslužila, tako su joj rekli kada su ju imenovali. Žena koja je prije toga ostajala prekovremeno svaki dan i tako je zaslužila tu poziciju. Njeni muški kolege nisu ostajali prekovremeno u toj mjeri. Žena koja je podlegla pritisku okoline i društva da se mora udati jer je već u godinama. Imala je 27 tada. Žena koju je njena vlastita baka pitala je li ljubavnica od šefa, jer zašto bi inače dobila službeni auto. Baka, dobila sam službeni auto da bi mogla putovati svaki drugi dan Zagreb – Istra, ne zato jer sam nečija ljubavnica. Ako je i uspješna, sigurno je došla preko kreveta do te pozicije. To sam čula za sebe i svaku drugu ženu koja je bila na nekoj poziciji. Jer nije valjda pametna i sposobna.
Sve to imalo je utjecaj na žene i njihovo raspolaganje novcem danas. Jer naše bake su živjele tako, naše mame su ih gledale i učile na taj način. Iako su možda i svjesno odlučile drugačije ušle su u novi začarani krug. Idemo raditi 15 – 16 sati dnevno kako bi pokazale da smo moćne, sposobne, da mi možemo biti predsjednice uprave, direktorice, menadžerice. Istovremeno smo imale djecu i brinule se o kući. Gdje je tu ravnopravnost? Postoji li uopće?
Ako smo i zaposlene na menadžerskim pozicijama, radimo više nego naši muški kolege. Gdje je tu ravnopravnost? Prividno je tu. Imamo istu plaću i istu poziciju, ali ako uzmemo količinu rada u obzir, ravnopravnost se raspline kao mjehurić vode.
Hrvatski Sabor ima 151 zastupnika, njih samo 48 su žene u zadnjem sazivu, 32%. I to je uspjeh jer ih je najviše. 14. srpnja 2003. godine donesen je prvi Zakon o ravnopravnosti spolova u Hrvatskoj. Prije točno 10 godina. 10 godina nakon, čak ga se ni državna tijela ne pridržavaju. Sredinom 2019. godine provedeno je istraživanje u poduzećima od strane docenta ekonomskog fakulteta u Splitu. Rezultati su pokazali da je 12,5% žena u upravnim odborima poduzeća, 13,78% u upravi društva, dok je njih 23,37% u nadzornom odboru.
Danas, na dan žena, medijski prostor je pun čestitki i obećanja. Brendovi daruju žene za njihov dan. Eto, dobile smo dva dana u godini kada smo u centru pozornosti, i odmah sljedeći dan sve se vrati u staru realnost u kojoj je ravnopravnost spolova prividna.
Znaš li da se kod gradnje trgovačkih centara žena uzima u obzir, njeno ponašanje i navike? Jer žena je ona koja troši novac. Investitori u trgovačke centre će čak i rasvjetu u garaži prilagoditi tebi, sve kako bi se osjećala sigurnije. Reklame su prilagođene ženama. Žene kupuju darove za Božić. Žena troši novac. Žena ne zna raspolagati novcem.
Reći će ti danas: “važno je slaviti i najmanji progres prema naprijed”. Ja ću ti reći, ne vjeruj im. Jer kako je moguće da su žene u Egiptu, 3100 godina prije Krista imala veća prava nego mi danas u navodno modernom i naprednom svijetu? Znanstvenica Janet Johnson istaknula je sljedeće, “Egipćanke su mogle stjecati, posjedovati i raspolagati imovinom (i stvarnom i osobnom) u svoje ime.”. Sve to i mnogo više mogle su žene u starom Egiptu, a moderna žena je tek 1974. godine stekla pravo da otvori svoj vlastiti račun u banci.
Sjeti se svega toga ovog dana žena. Stavi sebe na prvo mjesto, bar jednom u životu. Izbori se danas za sebe. Reci NE tim stereotipima kada je novac u pitanju. I ne, ne moraš raditi 15 – 16 sati dnevno da bi pokazala da si sposobna. Potrebno je da se izboriš za sebe na kojem god radnom mjestu radiš. Izboriti se za sebe je najteže. Ali ako nećeš ti tko će?
