Stare civilizacije su uglavnom bila preteča sustava koji danas živimo. Novac je nastao tek kasnije, prije svega toga postojala je prodaja. Sustav trampe bio je preteča prodaje kakvu danas poznajemo. Tek s razvojem civilizacije nastao je novac, čisto zbog lakšeg procesa prodaje. Bilo bi nezamislivo da danas moramo tražiti nekoga tko proizvodi cipele koje nam trebaju i da istovremeno baš ta osoba treba knjigovodstvenu uslugu koju mi nudimo. Vjerujem da bi nam veći dio dana odlazio na istraživanje a ne scrollanje bespućima društvenih mreža. U jednom trenutku čovjek je stvorio novac kao simbol razmjene vrijednosti, zbog jednostavnosti a ne kao simbol statusa ili naše vrijednosti. Pomiješali smo lončiće.
Stupovi ekonomije u staroj Grčkoj
Stari Grci su proces ili sustav proizvodnje, prodaje i kupnje robe i usluga nazivali oikonomia. I upravo je iz te riječi nastala današnja ekonomija. Ali putem smo zaboravili stupove ekonomije na kojima su stari Grci temeljili ekonomski sustav. U vrijeme filozofa, mislilaca, ljudi u togama i grčkih vrtova nije postojala globalna ekonomija kakvu danas poznajemo. Ona je nastala tek s početkom osvajačkih ratova. Odnosno bila je to druga vrsta ekonomije, ona možda poznatija nama danas: chrematistika. Aristotel koji je prvi uveo taj pojam nije bio protiv novca, on je smatrao da novac nije loš sam po sebi. Ali kada se koristi samo kao sredstvo zarađivanja a ne razmjene što je njegova prvobitna svrha, tada on postaje neprirodan jer se odvaja od svoje prvobitne svrhe. Prvobitna svrha novca je razmjena.
Grci su uspostavili 3 stupa ekonomije: obilje, surplus i ekonomska racionalizacija. Vjerovali su da se sve što je čovjeku potrebno nalazi u prirodi i da resursa ima u izobilju. Čvrsto su se držali da je surplus odnosno višak u gospodarenju domaćinstvom važan, ne samo zbog osiguravanja sigurnosti doma već i zbog očuvanja statusa u društvu. Višak resursa koristio se kako bi Oiskodepotes (poglavar kuće) mogao utjeloviti jednu od dvije uloge u društvu, filozofiju ili politiku. I posljednje, bila je važna ekonomska racionalizacija resursa.
Izbjegavali su rasipanje resursa, ono što je danas nama nepoznanica. Vjerojatno se sada okreću u grobu kada vide kako se mi danas rasipamo resursima koje imamo i onda tvrdimo da nemamo novaca. Trudili su se osigurati optimalno korištenje dostupnih sredstava. Dok mi danas, uz plaću i sve prihode koje imamo tvrdimo da „nemamo novaca“, oni bi se okrenuli sebi i racionalno raspolagali s onime što sada imaju.
Svjesna ekonomija
Upravo je Aristotel skovao pojam oikonomie, kao protuteže chrematistici. Aristotel je zaključio da „stjecanje novca nije isto što i ekonomija, jer je posao jednoga osigurati sredstva, a drugoga koristiti ih; i koja se umjetnost koristi u upravljanju obitelji nego ekonomija.“. Slažem se s njime u potpunosti. Ne kažem da ne trebamo imati novac, odnosno stotine tisuća ili milijuna eura na račun. Apsolutno ne. Dapače, vjerujem da je budućnost ekonomije i novca upravo u simbiozi ova dva pojma. Dok će nas oikonomia podsjećati na svoje tri glavne komponente, chrematistika je važna za inovacije i rast. Jer bez resursa često nema inovacija i rasta.
Sinergija oikonomie i chrematistike je budućnost, jer chrematistika omogućava rast i inovacije.
Stupovi svjesne ekonomije
Stupovi nove ekonomije trebali bi biti: obilje, racionalno upravljanje novcem i surplus. Surplus bi imao dozu chrematistike u sebi, jer bi se surplus danas koristio za inovacije i rast.
Svjesno trošenje novca nije da ne trošimo novac uopće. Za početak bi trebali zamijeniti riječ trošenje sa nekom prikladnijom poput investiramo ili razmjenjujemo. Kada trošimo novac, a upravo se na trošenju temelji ekonomija koju danas poznajemo, imamo osjećaj kao da dajemo novac u nepovrat. Kao da on propada u jedan duboki bunar i nestaje. Kada investiramo novac ili ga razmjenjujemo, što bi trebao biti temelj svjesne ekonomije, novac ne nestaje. On je u konstantnoj cirkulaciji sustavom. Ono što mi radimo razmjenjujemo ga za vrijednosti koje su nam potrebne ili koje želimo. Kao u sustavu trampe, s jedinom razlikom novca kao middle man-a.
Indoktrinacija o ograničenju novca
Danas je sveprisutna ta ideja da ne može svatko imati novac. Ona dolazi iz dosljednog i discipliniranog promicanja ideje da je novac ograničen resurs. Danas imamo umjetno kreiran sustav koji se temelji na kreditima, dugu i ekonomskim politikama. I sve to nas odvlači od istine: ljudski talenti i vještine su beskonačni, a novac je njihova mjera. Sve to ima za posljedicu sustav u kojem danas imamo igrače i promatrače. Oni koji aktivno igraju igru (bili oni toga svjesni ili ne) i one koji promatraju igru, preživljavaju od danas do sutra prihvaćajući to kao definiciju života.
Priroda je obnavljujuća, ona je obilata i stalno daje. Ako novac nije simbol naše vrijednosti, nego samo sredstvo razmjene, tada smo vrijednost mi sami. Jer smo mi oni koji vrijednost stvaraju. A mi smo neograničeni (bar dok živimo ovaj život). Vrijednost uvijek možemo stvoriti i tako doprinijeti svijetu oko nas.
Svijet danas viče iz svega glasa: „vrijediš koliko novaca imaš“. Međutim, istina je da vrijediš koliko doprinosiš. Jer si ti kreator vrijednosti. Vrijednost je ono u čemu si dobar, tvoj talent, vještina, iskustvo, Bogom dan dar.
Ljudski talenti i vještine su beskonačni, a novac je njihova mjera.
