Njegovatelj i njegov story of life: Sjediš kod frizera, zamislila si frizuru kakvu želiš i rekla si to frizeru. Međutim, dobila si nešto posve suprotno. Nisi zadovoljna. Međutim, šutiš, zahvaljuješ se i odlaziš. Sjedneš na kavu sa prijateljicama i onda se žališ kako nisi zadovoljna sa frizurom. Kako si to previše platila. Nije ti napravila onako kako si htjela. Ona je kriva jer se ti sada osjećaš nezadovoljnom. Unatoč tom nezadovoljstvu i dalje ideš kod nje, i dalje šutiš kada nisi zadovoljna. Koliko puta ti se ovo dogodilo? Događa li ti se ovo često?
Ovo je samo jedan od primjera kako ulazimo u arhetip žrtve odnosno postajemo njegovatelj. Na van se prikazuješ kao ljubazna i brižna, a unutar sebe si puna gorčine i ljutnje jer se duboko u sebi osjećaš iskorišteno od strane drugih ljudi, okolnosti, države, Boga, Svemira….
Tko je njegovatelj?
Sebe stavljaš na posljednje mjesto. Svi drugi su prvi, a za tebe što ostane, zadovoljiti ćeš se sa time. Majke su često u arhetipu žrtve odnosno njegovatelja. One brinu da su svi siti, zbrinuti i da imaju sve što im je potrebno. Brinu se za sve i svakoga. To sve zapravo radiš kako bi se osjećala potrebnom. To ti daje osjećaj svrhe i sigurnosti.
Jedan od tvojih najvećih izazova je postavljanje granica i stavljanje sebe na prvo mjesto. Bojiš se staviti sebe na prvo mjesto jer se bojiš da će ljudi reći da si sebična. To bi vodilo u to da te odbace jer im više nisi potrebna. Strah od neprihvaćanja je jedan od naših najvećih strahova. Na samim početcima civilizacija kada smo živjeli u plemenima on je bio koristan jer je život izvan plemena bio izrazito opasan. Međutim, je li i danas taj strah potreban? Što je najgore što se može dogoditi ako te netko ne prihvati? Zar zaista želiš biti okružena ljudima koji te ne prihvaćaju takvu kakva jesi. Ljudima koji te iscrpljuju, crpe tvoju energiju tako da ti ne preostaje ništa više energije za tebe samu. Čak i u avionima kažu: prvo stavi masku sebi a onda djetetu. Ako ti nisi dobro, ako ti nisi sretna, kako ćeš onda drugima pomoći? Teško, zar ne? Nije sebično prvo pobrinuti se za sebe. To je nužno. Ne brinući se za sebe dovodimo se u opasnost da se razbolimo, da se dovedemo do burnouta.
Njegovatelj ili žrtva često u svoj život privlače situacije u kojima će si potvrditi da su oni žrtve. Situacije kojima hrane svoju ogorčenost i ljutnju. Zapravo svi privlačimo situacije koje nam potvrđuju naše programe i uvjerenja, privlačimo ih kako bi si iznova potvrđivali da je istina to što mislimo. Ne razumijemo da smo u začaranom krugu iz kojeg se moramo izvući sami. Neće doći spasitelj koji će nas spasiti – mi smo sami sebi spasitelj. Jedna od takvih situacija je frizer i svaka slična situacija u kojoj se ne buniš kada nisi zadovoljna, svaka situacija u kojoj nisi postavila granice.
Žrtva želi ostati u toj situaciji. Lakše je biti žrtva. Trenutak u kojem žrtva prepričava događaje gdje su ju prevarili, iskoristili, situacije kada je bila žrtva nekoga ili nečega, to su trenutci u kojima je ona u centru pozornosti. Trenutci u kojima je ona važna. Spisateljica Natalia de Barbaro njegovatelja / žrtvu naziva mučenicom. Preporučujem ti da pročitaš njenu knjigu: „Ženski povratak sebi“.
„Okrutni paradoks te unutarnje osobe počiva na tome da unatoč svojem nazivu Mučenica u središte stavlja sebe. Ne vidi ni tebe, ni mene. Vidi svoju nepravdu, današnju, jučerašnju i iz cijelog života. I tako će i ostati. Za ženu koja je kormilo prepustila Mučenici neće biti happy enda.“
Natalia de Barbaro
Arhetip njegovatelja i novac
Priča o frizeru pokazuje sliku njegovatelja koja kupuje nesvjesno. Nesvjesna kupnja je i svaka kupnja kada nisi zadovoljna sa kupnjom, odnosno kada nisi zadovoljna sa omjerom dobivenog i uloženog. Međutim, osim ove situacije postoji još jedna. Njegovatelj kupuje ljubav. Koliko puta si se našla u situaciji da si ti platila račun. Nisi dozvolila drugima da plate. Sigurna sam da ti se nije jednom dogodila situacija u kojoj se svađaš s prijateljicama oko toga tko će platiti račun. Vidiš, kada je ovo tvoj modus operandi dovodiš se u situacije koje zalijevaju tvoj osjećaj iskorištenosti. Uvijek ja plaćam sve, uvijek ja vozim, uvijek ja, ja i ja. Jadna ja. Nitko me ne voli, sve moram sama. Zvuči li ti poznato ovo?
Jesam li ja ŽRTVA?
Postavi si danas ovo pitanje i iskreno si odgovori na njega.
Prvi korak prema promjeni je osvještavanje. Kada osvijestimo gdje smo odnosno tko smo onda možemo to i promijeniti. Drugi korak je donošenje odluke da se želimo promijeniti. Treći korak je napraviti prvi korak prema promjeni, koliko god on malen bio. Koliko god se on beznačajnim činio. James Clear kaže: „Ako biste u periodu od godine dana u neki cilj svaki dan unijeli poboljšanje od 1%, završili biste s 37 puta boljim rezultatom nego da to niste učinili.“ Četvrti korak je, ponavljanje trećeg koraka iz dana u dan.
Neka od pitanja koja si još možeš postaviti su:
- Na koje druge načine mogu pomoći ljudima do kojih mi je stalo a da to nije novčano?
- Kako mogu staviti sebe na prvo mjesto a da nemam osjećaj da sam sebična?
- U kojim se sve situacijama nisam pobunila za lošu uslugu ili proizvod?
- Koji prvi korak mogu danas napraviti da krenem na put oslobađanja negativnih aspekata arhetipa njegovatelja?
